Naš cilj je pružiti tačne, relevantne i pravovremene informacije, kao i otvoreni prostor za diskusiju o ključnim pitanjima koja oblikuju naš region.

Aktuelno

Najnovije vesti iz zemalja Balkana.

Naš cilj je pružiti tačne, relevantne i pravovremene informacije, kao i otvoreni prostor za diskusiju o ključnim pitanjima koja oblikuju naš region.

Aktuelno

“U CRKVU SE NE IDE ZARAD MIRA” Mati Marija otktiva zbog čega treba ići u hram

Duhovnost
Link kopiran u privremenu memoriju!

Proglašena je za sveticu od strane Svetog sinoda Ekumenskog Patrijarhata, 16. januara 2004. Tom prilikom kanonizovani su i Marijin sin Jurij, Ilja Fondaminski i Otac Dimitrije u Katedrali Svetog Aleksandra Nevskog u Parizu.

Marija Skobcova (1891–1945), poznata pod imenima Mati Marija, Sveta Marija ili Mati Marija Pariska, rođena kao Jelisaveta Jurijevna Pilenko, udata Skobcova, je bila ruska plemkinja, pesnikinja, monahinja i pripadnik francuskog Pokreta otpora tokom Drugog svetskog rata.

Proglašena je za sveticu od strane Svetog sinoda Ekumenskog Patrijarhata, 16. januara 2004. Tom prilikom kanonizovani su i Marijin sin Jurij, Ilja Fondaminski i Otac Dimitrije u Кatedrali Svetog Aleksandra Nevskog u Parizu.

Posle Oktobarske revolucije, Marija je našla utočište prvo u Gruziji, a zatim u Beogradu, gde joj je rođena ćerka Anastazija. Zajedno sa sinom Jurijem nastanila se u Parizu gde se i zamonašila.

Posle pada Pariza, 1940. godine, veliki broj Jevreja joj se počeo obraćati molbama za dobijanje lažnih krštenica. Svima je činila uslugu dok je Gestapo nije otkrio. Otac Dimitrije, ona i njen sin Jurij uhapšeni su.

Obojica su nestali u koncentracionom logoru Dora. Marija je deportovana u ženski logor Ravensbrik. Na Svetu nedelju 1945. godine svojevoljno je zauzela mesto u grupi Jevrejki koje su bile određene za ubijanje gasom. Time je spasla jednu Jevrejku.

Govorila je mudro i odmereno, a njene reči se i dalje pamte kao primer neprolazne duhovnosti.

-Ne možete sve stilizovati tako da liči na slatku zvonjavu moskovskih zvona – religija umire od stilizacije. Nemoguće je negovati umrtvljeni način života – samo istinsko duhovno sagorevanje značajno je u religioznom životu. Ne može se živa duša zamrznuti pravilima i propisima – oni su nekada bili izraz drugih živih duša, a nove duše zahtevaju sebi odgovarajući izraz.

Nemoguće je doživljavati Crkvu kao nekakvo estetsko savršenstvo i ograničiti se na estetsku ukočenost – sloboda koja nam je darovana od Boga poziva nas na delatnost i borbu. I najveća laž bi bila reći dušama koje tragaju: idite u Crkvu jer ćete tamo naći mir. Istina je suprotna. Ona kaže spokojnima i snenima: idite u Crkvu, jer ćete tamo osetiti pravu strepnju za svoje grehe, za svoju propast, za grehe i propast sveta, tamo ćete osetiti neutoljivu glad za Hristovom istinom, tamo ćete od mlakih postati ognjeni, od spokojnih — zabrinuti, od onih koji poznaju mudrost ovog veka — postaćete ludi Hrista radi.

(Religija.rs)

Tagovi