Čokolada je uvijek bila među najskupljim slasticama, a njene cijene značajno rastu u posljednjih nekoliko godina. Dakle, značajan rast cijena čokolade je počeo s globalnom inflacijom, prvenstveno uzrokovanom pandemijom koronavirusa.
Više cijene čokoladnih proizvoda uglavnom su posljedica visokih marži (razlika između nabavne i prodajne cijene) trgovaca, što je stvar ekonomskih i psiholoških faktora.
Kada su u pitanju ekonomski faktori, to se odnosi na sirovine od kojih se čokolada pravi. Te sirovine su kakao, šećer i mlijeko, koje je sve teže proizvoditi, posebno kakao.
Proizvodnja je sve teža zbog klimatskih promjena. Konkretnije, kakao uspijeva samo u područjima s umjerenom tropskom temperaturom i stabilnom vlažnošću. No, klimatske promjene donose ekstremno visoke temperature, što za posljedicu ima smanjenje prinosa i kvaliteta kakaa.
Klimatske promjene utječu i na proizvodnju šećera i mlijeka, ali ne toliko koliko na uzgoj kakaa. Pa tako visoke temperature mogu kod krava uzrokovati toplotni stres, zbog kojeg krave daju manje mlijeka, a i mlijeko koje daju je manje kvalitetno.
Ipak, sirovine čine manji dio cijene čokolade. Veći dio čine prerada, brendiranje i distribucija čokolade. Prerada je skupa jer se u njoj troši mnogo energije (energetski intenzivan proces), tehnološki je zahtjevna i strogo je kontrolirana.
Pri brendiranju se ulazi na polje psihologije. Mnogi čokoladni proizvodi su brendirani kao emocionalni proizvodi. Naime, među potrošačima se doživljavaju kao poklon ili utjeha, zbog čega su potrošači manje osjetljivi na njihove cijene.
Brendiranje podrazumijeva visoke troškove za ambalažu i marketing. Primjera radi, američka kompanija Mondelez, pod kojom su i brendovi Milka i Toblerone, godišnje potroši stotine miliona dolara samo za marketing.
Marže na čokoladu su visoke jer čokolada ima dug rok trajanja. Dugim rokom trajanja omogućava se duže skladištenje, pa je i manji rizik od otpisa proizvoda od čokolade. Te marže su uslovljene i time što čokolada pripada ekonomiji razmjera – pravi se u velikim količinama uz niske troškove po jedinici, ali se prodaje po višim cijenama.
Kada je u pitanju dominantno psihološki aspekt cijena čokolade, to se odnosi na impulsivnu kupovinu. Naime, nije slučajno što je ona u svim trgovinama u blizini kasa. Tom blizinom i dopadljivošću proizvoda navodi se na kupovinu. Rezultat toga jeste neplanirana kupovina. Čokolada je tipični impulsivni proizvod jer daje brzo zadovoljstvo, zadovoljstvo koje daje veće je od cijene i ne razmišlja se mnogo da li ju je opravdano kupiti.
