Naš cilj je pružiti tačne, relevantne i pravovremene informacije, kao i otvoreni prostor za diskusiju o ključnim pitanjima koja oblikuju naš region.

Aktuelno

Najnovije vesti iz zemalja Balkana.

Naš cilj je pružiti tačne, relevantne i pravovremene informacije, kao i otvoreni prostor za diskusiju o ključnim pitanjima koja oblikuju naš region.

Aktuelno

RUŠENJE MOSTA PJENAVAC Najveća građevinska tragedija bivše Jugoslavije još je pod velom tajne

Društvo
Link kopiran u privremenu memoriju!

Najveća građevinska tragedija u bivšoj Jugoslaviji dogodila se 26. maja 1962. godine, a nad njom se i dalje nadvija veo misterije.

Most Pjenavac, impozantni graditeljski poduhvat na deonici puta Titograd – Kolašin preko reke Morače, u blizini istoimenog manastira, trebao je da bude ponos nove magistrale.

Preživeli su govorili su da je bilo planirano veliko narodno veselje kada se poslednji metar betona bude uzidao. Međutim, baš dok su svi zadovoljno iščekivali da se lukovi mosta spoje, drvena skela je počela da se ljulja.

“Sećam se samo da sam Jovanu Rakočeviću, koji je bio do mene, viknuo: ‘Gotovo je, odosmo!’” pričao je jedan od preživelih radnika, Rajko Medenica decenijama kasnije novinaru Budu Simonoviću, koji se ponajviše bavio ovom nesrećom.

Skela i konstrukcija 236 metara dugog i više od 50 metara visokog mosta srušile su se u Moraču. Spasioci su izvukli tela 25 poginulih graditelja, dok je 17 ljudi sa teškim povredama spašeno. Rajko Medenica, tada 24-godišnjak, primljen je u bolnicu, dok je njegov brat Radojica poginuo.

Ironijom sudbine, Rajko je preminuo 2017. godine, baš 26. maja, na isti datum kada je 55 godina ranije preživeo užasnu nesreću.

Prvi izveštaji beogradske “Politike” nisu pominjali da je Jugoslovenska narodna armija gradila most niti da je projekat njen. Novinski izveštaji su bili strogo cenzurisani, a zvanična brojka poginulih bila je 21. Međutim, predstavnik crnogorske vlasti, Nikola Đakonović, saopštio je da je na Pjenavcu poginulo čak 26 graditelja.

Svi stradali su izvučeni istog dana ispod stotina tona betona i drvene građe osim radnika Šućra Šukurice, radnika Ratka Bulatovića i glavnog inženjera kapetana JNA Vlastimira Đorđevića. Vlastimirovo telo pronađeno je poslednje, posle skoro mesec dana, na šest kilometara od mesta nesreće, što je mnogima izgledalo nemoguće.

Istina o tome da li je Đorđević zaista poginuo u nesreći ili se po mišljenju nekih sklonio jer je danima pre nesreće upozoravao šta može da se desi, ostala je nepoznanica do danas. Naime, Vlastimirov grob je otvoren 32 godine kasnije, kada je porodica sahranila njegovu suprugu Milenu. Tom prilikom, otkriveno je da je limeni sanduk bio prazan.

“Ne znam šta se stvarno desilo, teško mogu da poverujem da je Vlastimir Đorđević zaista izbegao smrt. Više verujem da je to bila neka ujdurma armije, da ih je bilo sramota da priznaju da ne mogu da nađu njegovo telo i onda su radi javnosti i njegove familije sve fingirali”, rekao je jednom prilikom novinar Đorde Darjević.

Nakon tragedije, vojska je ubrzo nastavila izgradnju mosta, koji je dovršen bez problema. Na mestu katastrofe nije bilo obeležja stradalima sve do 2021. godine kada je postavljen memorijal.

Nažalost, tu nije bio kraj nesrećama na ovom mestu. Radnik Ilija Rakočević poginuo je na Pjenavcu, a njegov sin Milenko, koji je bio dete u trenutku očevog stradanja, skončao je na istom mestu 2014. godine, skočivši u Moraču.

(Balkan Facts/Kaldrma)

Tagovi