Nakon što su tijela dva djeteta pronađena zakopana u dvorištu obiteljske kuće na području Ljublja Kalničkog kod Varaždina povela se priča o sektama, piše Večernji.hr.
Smrt djece smatrali su božjom voljom, no otkriće dva sićušna beživotna tijela zakopana u dvorištu obiteljske kuće na području Ljublja Kalničkog kod Varaždina ne može biti ništa doli zločina i tragedije koja je zaprepastila Hrvatsku.
Prema neslužbenim informacijama iz izvora bliskih istrazi, roditelji su se u policiji deklarirali kao pripadnici Mesijanskih židova.
Prema javnodostupnim izvorima, riječ je o jednom od religijskih pokreta tzv. židovskih kršćana koji se pod tim imenom pojavio 60-ih godina u SAD-u i koji danas globalno, prema procjenama, broji ukupno oko 350.000 pripadnika, no pokret je u Hrvatskoj, sve do zastrašujućeg otkrića u Zagorju, bio slabo poznat.
Čine ga osobe koje se smatraju Židovima, ali vjeruju da Isus Krist nije bio samo prorok, kako ga židovstvo vidi, već da je bio Sin Božji i Spasitelj na način na koji ga vide i slave kršćani. Pripadnici pokreta smatraju se Židovima i tvrde da je moguće zadržati židovsku tradiciju, kulturu i identitet te istovremeno vjerovati u Isusa Spasitelja. Glavni im je simbol tzv. Mesijanski pečat Jeruzalema, simbol sastavljen od sedmerokrake menore, Davidove zvijezde i ribe, tipičnog kršćanskog simbola. Iako je hrvatsko društvo u velikoj većini katoličke vjeroispovijesti, aktivnosti ostalih vjerskih ili ezoterijskih zajednica vrlo su rasprostranjene. Podatak da u Hrvatskoj u ovom trenutku postoji oko 800 malih vjerskih udruga – koje se često skrivaju kroz nazive udruga za promicanje alternativnih ili zdravih načina života – nije zanemariv za sociološke i psihološke analize.
Sve vjerske zajednice, prema Ustavu Republike Hrvatske, odvojene su od države, stoga ona ne nadzire njihov rad dok god im je djelovanje u skladu sa zakonom. One mogu samostalno i slobodno odrediti unutarnju organizaciju, tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti te tijela i osobe koje ih predstavljaju, samostalno određuju sadržaj i način očitovanja vjere, održavanja veza, udruživanja s drugima i slično. Te opcije same po sebi ne predstavljaju nikakav društveno-etički problem do trenutka kada se pojavi pitanje krši li neki (novi) religijski pokreti temeljna ljudska prava, slobodu, toleranciju i dostojanstvo.
Hrvatska, za razliku od Srbije koja je osnovala poseban odjel koji se bavi ovom problematikom, u nedostatku regulative postaje Eldorado za sekte, a Ministarstvo unutarnjih poslova njima se bavi tek onda kada se kazneno djelo već dogodi. Planski i razrađeni pristup tom cijelom problemu kod nas ne postoji, za razliku od Francuske, Belgije, Njemačke ili Austrije, gdje je nadziranje sekti i kultova zakonska obveza, iz čega je razvidno kako sekte egzistiraju u sivoj zoni.
Ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Ministarstva uprave donijet će rješenje o brisanju vjerske zajednice iz Evidencije u slučaju kada tijelo sudbene vlasti utvrdi da je vjerska zajednica svojim djelovanjem pozivala ili potiče vjersku, nacionalnu i rasnu mržnju ili bilo koji drugi oblik nesnošljivosti. Uz to, utvrdi li Ministarstvo u provođenju nadzora da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere, protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života, zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana, izbrisat će vjersku zajednicu iz Evidencije.
Da bi se neka vjerska zajednica upisala u Evidenciju, mora ispunjavati određene uvjete propisane Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica. Uz zahtjev za upisom, potrebno je dostaviti i akt iz kojeg su vidljivi sadržaj i način očitovanja vjere, obavljanje vjerskih obreda, područje i način djelovanja, treba imati najmanje 500 vjernika te kao udruga mora postoji najmanje pet godina.
Branka Dujmić-Delcourt, predsjednica hrvatskog Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK) i potpredsjednica Europske federacije za istraživanje destruktivnih sekti – FECRIS, godinama je upozoravala Vladu RH kako Hrvatska nema izgrađen mehanizam i osposobljeni kadar koji bi nadgledao štetno djelovanje nekih destruktivnih skupina koje pod krinkom vjere sustavno krše ljudska prava, nacionalne i međunarodne zakone. No, u Vladi nisu naišli na posebno zanimanje stoga u hrvatskom CISK-u žrtvama sekti i članovima njihovih obitelji pomažu kako se nositi s takvim problemom. Takav odnos službene politike prema sektašenju uistinu je zabrinjavajuć, jer je upravo Hrvatska plodno tlo za te skupine. Njihovi su lideri dolazili 90-ih godina u misiji tobožnjeg “spašavanja” stanovnika od ratnih posljedica. Danas, već čvrsto udomaćeni, dolaze s receptima za djelotvoran izlazak iz krize.
Jedan od pionira sektašenja u Hrvatskoj svakako je Franjo Milićević, poznat i kao Aba Aziz Makaja, samoprozvani duhovni učitelj, seks guru i vođa zajednice Komaja, koja egzistira i danas. Prvo seksualno iskustvo navodno je imao već s tri godine, a jednom trenutku se skoro i zaredio. Kako je 71-godišnji Milićević nedavno ispričao za portal Net.hr, njegov životni zaokret počinje jedne noći kada je odlučio slijediti unutarnji glas koji ga je pozvao na drukčiji put. Mijenja ime, životni stil i okuplja zajednicu istomišljenika koja vjeruje u ljubav bez granica i slobodu istraživanja intime, bez alkohola, droge i mesa.
Katolička crkva prozvala ih je sotonistima, a unatoč oštrim osudama hrvatske javnosti, jedan od njihovih centara nalazi se u Ližnjanu gdje Franjo trenutačno živi sa svojom obitelji – pet žena i šestero djece. Svojim učenicima nudi ne samo duhovno prosvjetljenje već i pravu seksualnu revoluciju, a tvrdi i da drži rekord u svojoj zajednici po pitanju dužine intimnog odnosa nakon što je s jednom od partnerica vodio ljubav čak deset sati.
Hrvatsku javnost koncem 90-ih potresao je i samozvani vjerski propovjednik, godinama nezaposleni zagrebački električar Damir Rožman, koji je u samo nekoliko mjeseci stekao znatno bogatstvo: dva stana u Samoboru i jedan kod Varaždina, kuću u Lici i kod Varaždina, o čemu je medijima govorio boraveći s članovima sekte u golemoj iznajmljenoj kući u elitnom dijelu Samobora.
