Tomislav II. bio je nominalni kralj Nezavisne Države Hrvatske u periodu od 1941. do 1943. godine. Originalno iz dinastije Savoj, Tomislav se posvetio vojsci i vojnom obrazovanju jer je dolazio iz sporedne grane poznate porodice, ali onda je dobio priliku da bude kralj. U Hrvatskoj nikad nije boravio.
Rodio se 1900. godine kao Aimone Roberto, a otac mu je bio sin španjolskog kralja. Ideja da postane kralj Hrvata pojavila se početkom 1941, neposredno pre sklapanja Rimskih ugovora. Ona dolazi od Musolinija i talijanske diplomacije predvođene Galeazom Cianom. Kad su mu rekli da će postati kralj, bio je vrlo sretan i ponosan.
Rimski ugovori i imenovanje Tomislava kraljem
Njegovo imenovanje kraljem Hrvata dogodilo se 18. svibnja 1941. prilikom sastanka dužnosnika NDH i Mussolinijevih fašista. U Rimskim ugovorima dogovoreno je, između ostalog, razgraničenje država. Pavelić i ostali predali su celu Dalmaciju Talijanima, a isto tako pristali financirati italijansku vojsku stacioniranu na teritoriju NDH. Osim toga, predane su koncesije poduzeća u svim važnim granama gospodarstva na jugu zemlje.
Na tom sastanku Ante Pavelić službeno je zatražio imenovanje Tomislava II. kraljem NDH. Krunidba se trebala dogoditi u Tomislavgradu, ali Tomislav nikada nije stigao u Hrvatsku. Isprva nije dolazio jer se navodno bojao za vlastitu sigurnost, a kasnije je već bilo prekasno.
Nakon abdikacije slijedi bijeg u Argentinu
U leto 1943. godine Musolini je smenjen, a istog dana Tomislav je abdicirao. Trebao ga je naslediti njegov sin Zvonimir, no ustaše u tom trenutku više nisu imale zemlju pod kontrolom. U manje od dve godine pobegli su iz Hrvatske.
Nakon što je kapitulirala Italija, Tomislav beži na jug Italije s poslednjim italijanskim kraljem Viktorom Emanuelom III. Nakon što je ukinuta monarhija u Italiji 1946., Tomislav se preselio u Argentinu, gde je i umro 1948. godine.
Njegova uloga u NDH bila je nikakva. Cela ideja da se Hrvatskoj nametne neki plemić iz niže grane zaboravljene dinastije isplanirana je kako bi se NDH još više vezala uz fašiste u Italiji. Pavelić i ustaše bili su “poslušni psi” koji su bespogovorno pristajali na sve ideje koje su dolazile iz Rima, pa čak i da imenuju nekog potpunog stranca kraljem Hrvatske.
