Nikola Plećaš, jedan od najvećih košarkaša koje je Zagreb ikada imao, danas ima 77 godina i živi u glavnom gradu Hrvatske. Iako je decenijama bio simbol zagrebačke i jugoslovenske košarke, tokom devedesetih godina prošlog vijeka suočio se s teškim posljedicama zbog svog srpskog porijekla, kojeg se, kako sam ističe, nikada nije odrekao.
Plećaš je rođen u ličkom selu Bruvno, nedaleko od Gračaca i Knina. Tokom akcije „Oluja“ njegova porodična kuća je srušena, iako, kako kaže, nije bila na pravcu kretanja vojske. U toj operaciji početkom avgusta 1995. godine protjerano je više od 200 hiljada stanovnika sa prostora tadašnje Republike Srpske Krajine.
– Rođen sam u Bruvnu u Lici i moram priznati da je tamo danas pustoš. Mnogo je kuća koje nijesu obnovljene. Porodično smo pomogli i obnovili našu kuću, nismo čekali državu. Bila je devastirana, prizori su bili jako ružni. Došli smo treći dan nakon Oluje i zatekli pobijenu stoku, zatvorene pse… U šali volim reći da je to bilo „oslobođenje“, jer su nakon prolaska vojske uslijedile pljačke – ispričao je Plećaš u jednom intervjuu.
U Zagreb se preselio sa samo šest godina. Isprva se bavio rukometom, ali je košarka ubrzo postala centar njegovog svijeta. Deset godina je nosio dres zagrebačke Lokomotive, kasnije Cibone, s kojom je 1972. godine osvojio Kup Radivoja Koraća. Igrao je i za Kvarner iz Rijeke.
Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine, zlato i srebro na Svjetskim prvenstvima 1970. i 1974, kao i četiri medalje na prvenstvima Evrope – dvije zlatne i dvije srebrne. Bio je jedan od najefikasnijih igrača svog vremena i rekorder sa 67 poena na jednoj utakmici protiv Partizana, u eri prije uvođenja šuta za tri poena. Zbog toga je u Zagrebu dobio nadimak „Sveti Nikola“. Uprkos sportskoj slavi, od početka devedesetih Plećaš se našao na marginama društva. Kako sam navodi, čak 14 godina nije mogao pronaći posao.
