EU je nakon stupanja na dužnost nove Evropske komisije krajem prošle godine značajno promijenila svoj pristup prema regionu zapadnog Balkana i prema BiH.
Tada nam je rečeno da novi tim u Evropskoj komisiji više neće aktivno pokušavati da pokrene reforme koje domaći političari sami ne žele, već da će sve zavisiti od domaće spremnosti i volje.
U BiH su se, naime, političari, ali i javnost, navikli da, ako “zapne”, neko iz Brisela dođe da pregovara o pronalaženju rješenja, a da čak i ako se rješenje ne pronađe, BiH gleda kroz prste.
Po svemu sudeći, to sada pripada prošlosti. Time se, makar djelimično, može objasniti pokušaj dijela političara i u Banjaluci, i u Sarajevu, i u Mostaru, da se pokuša pomjeriti sadašnji status kvo.
Jedan od razloga za tu novu inicijativu je pritisak privrednika od kojih obje entitetske vlade pokušavaju izvući maksimalne poreze, a istovremeno zatvaraju evropski put, koji bi našoj privredi pomogao ne samo kroz učešće na evropskom tržištu, nego i kroz pomoć putem Plana rasta i drugih programa koji bi im pomogli da pojačaju konkurentnost.
Da bi se razumjelo zašto je EU odlučila da promijeni odnos prema regionu, nije dovoljno samo spomenuti rat u Ukrajini, koji je sasvim sigurno doprinio promjeni. Dodatni razlog je jednako važan, ako ne i važniji, a odnosi se na značajno pomjeranje udesno evropske političke scene, jer Evropljani nisu zadovoljni onim što rade njihove vlade i u pogledu migrantske krize, ali i u pogledu stanja ekonomije.
