Ovo se retko viđa: Pun autobus Hrvata iz Međimurja, usred Beograda, iz sveg glasa peva “PIONIRI MALENI, MI SMO VOJSKA PRAVA”!
Mesto dešavanja: Plato ispred Kuće cveća.
Datum: 4. maj 2025. godine.
Povod: Poseta grobu Josipu Brozu Titu i obeležavanje 45 godina od smrti voljenog im maršala i doživotnog predsednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Živopisna i osmesima naoružana grupa od 50 Hrvata, uglavnom penzionera, svečano obučena i doterana za ovu priliku, na prvi susret nas je podsetila na zaboravljene dane bratstva i jedinstva.
U autobusu, posle 500 pređenih kilometara od Međimurja pa do srpske prestonice – BALKAN FACTS beleži antologijsko, horsko izvođenje pesme – “PIONIRI MALENI, MI SMO VOJSKA PRAVA, SVAKOG DANA RASTEMO KO ZELENA TRAVA”!
Oni iskusniji, u zanosu pevaju, simpatično, iskreno, gotovo detinjasto. Mlađi koji nisu ni rođeni kada je Tito umro, pomalo stidljivo otvaraju usta, sriču reči pesmice koja poručuje: “Smrt fašizmu, a sloboda narodu…” Svakako, daju podršku očevima, majkama, bakama i dekama iz autobusa.
Pozitivna energija širila se te sunčane nedelje srpskom prestonicom, ma šta ko mislio.
Ovi ljudi se ponose svojom prošlošću i vremenima koje danas mnogi osporavaju, pa i posle skoro pola veka dosledno odaju priznanje Josipu Brozu.
Ispred Društva “Josip Broz Tito – Međimurje”, predsednik Valentin Tuksar, s uvažavanjem govori zas naš portal:
“Povodom smrti Josipa Broza Tita, lika kojeg štujemo, došli smo mu se pokloniti. Položili smo aranžman sa cvijećem na Titov grob i na grob njegove supruge Jovanke. Došli smo preko Novog Sada u Beograd. Nakon posjeta Kući cvijeća idemo na Kelemgdan u razgledavanje, imaćemo i ručak”.
Gospođa, pardon, drugarica pokraj njega, predsednica je ogranka iz Selnice, naselja iz Međimurske županije.
Na grudima nosi titov lik, ispod kojeg je velikim slovima natpis: OTKAD NEMA JOŽE, LOPOVI SE MNOŽE”. Na glavi joj je nakrivljena plava titovka, okićena značkama iz doba SFRJ.
“Poštujemo i cijenimo lik druga Tita. Čast mi je što sam bila njegova pionirka. To je bio jedan ljepi događaj. Šteta što više nije s nama. I dalje imamo drugove iz Beograda, Srbije, drugarice iz Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine”.
Drug Valent, dodaje:
“Naša mladost bila je puno, puno ljepša nego što gledamo ovu našu djecu, naše unuke. Oni drugo ne znaju, sem – kompjuter, mobitel i to je OK, takav je svijet sada. Ali, nema onog drugarstva kao što je nekad bilo. I zato mi, kad se sjećamo dane koje smo proveli s drugom Josipom Brozom Titom, to su dani koji se ne zaboravljaju. Zato svaku godinu na taj dan mi dolazimo u Beograd, da se poklonimo njemu i 25. maja odlazimo u Kumrovec, Titovo rodno mjesto gde mi sudjelujemo u manifestaciji “Radost, mladost Josipa Broza Tita”.
Priznaje da mu smeta kada ljudi blate lik i delo njihovog maršala.
“Najviše me boli laž o Titu kada od mladeži čujem – onaj ćopavi kriminalac, ubica. Možda za nekog i je bio, ali niko ne pita – dal su oni to zavrijedili? To niko ne pita! To najviše boli čovjeka koji štuje Josipa Broza Tita. On nikad nije bio zločinac! Samo se pitamo – koliko je ratova bilo u njegovo vrijeme? Nijedan! Nijedan u svijetu, a danas ih je stotine! Zato ime druga Tita ne treba zaboraviti”.
Autobus hrvatskih tablica napušta plato ispred Kuće sveća. Titovi pioniri nam mašu.
Dogodine – na istom mestu!
