Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević komentarisao je današnje otvoreno pismo odbjegle bivše tužiteljke Lidije Mitrović i poručio da je krajnje vrijeme za uvođenje vanrednog stanja i Vladu nacionalnog spasa.
„Bivša specijalna tužiteljka za organizovani kriminal pravosnažno osuđena, bjegunac od pravde, javno polemiše sa šefom SDT i sudijom specijalnog odjeljenja Višeg suda optužujući ih za korupciju, trgovinu uticajem, lične obračune. Da li samo ja uočavam tešku destrukciju ustavnog poretka i autoriteta države i da je krajnje vrijeme za VANREDNO STANJE i VLADU NACIONALNOG SPASA!! Dok se glavari bore za provizije i brzo bogaćenje, država se raspada pred našim očima“, poručio je on.
Podsjetimo, bivša sudija i specijalna državna tužiteljka Lidija Mitrović u otvorenom pismu javnosti saopštila je da je donijela odluku da ne ide na izdržavanje zatvorske kazne od sedam mjeseci, tvrdeći da je nepravedno osuđena u, kako navodi, montiranom i nezakonitom postupku, te da njeno lično dostojanstvo i uvjerenje u sopstvenu nevinost to ne dozvoljavaju. Službenici Uprave policije i dalje preduzimaju mjere i radnje na tome da je pronađu i dovedu na izdržavanje kazne zatvora.
Njeno pismo prenosimo integralno:
S obzirom na okolnosti koje su se desile vezane za moju profesionalnu karijeru, donijela sam odluku koja će se, vjerujem negativno odraziti na javno mnjenje, a posebno na moju porodicu.
Naime, poslije više mjeseci nespavanih noći i teških ličnih trauma koje su ozbiljno ugrozile moje zdravlje, donijela sam odluku da ne idem na izdržavanje zatvorske kazne. Nijesam nikad ništa nezakonito uradila u svojoj 25 godišnjoj karijeri postupajući i kao sudija i kao specijalni državni tužilac.
Da ponizim sebe i da idem u zatvor, nepravedno i nečasno optužena i osuđena, u montiranom zlonamjernom postupku, za mene je neprihvatljivo. Ističem: niti me je strah od zatvora, niti je u pitanju moja želja da izbjegnem gubitak komfora na nekoliko mjeseci. Nisam prekršila zakon.
Ovim putem obavještavam javnost da mi lično dostojanstvo, činjenica da sam nedužna i na pravdi boga osuđena, kao i ljudska potreba za istinom i pravdom ne dozvoljavaju da svoju glavu dobrovoljno stavim na giljotinu onima kojima pravo ne leži u Ustavu i zakonima.
Ne želim da dozvolim da moj dostojanstven život i karijera posluže kao broj za ispunjavanje mjerila ili pribavljanje poena za karijerno napredovanje onih kojima je toga koju nose sredstvo a ne obaveza i privilegija.
Prvenstveno se izvinjavam građanima Crne Gore, jer oni od mene, kao nosioca pravosudnih funkcija bez ijedne mrlje u profesionalnoj karijeri, ovo neće očekivati.
Isto tako, svjesna sam da ću razočarati moju porodicu, koja je sve ovo vrijeme bila uz mene. Isto tako ostavljam bol mojoj porodici, jer umjesto da budem sa djecom, od kojih je jedno maloljetno, ja sam izabrala težak i neizvjestan put, jer ne mogu da prihvatim da robijam za nešto za što nijesam kriva.
Podsjećam javnost da sam presudom Višeg suda u Podgorici, koju je donio sudija Vujanović, osuđena na sedam mjeseci zatvora.
Po mojoj žalbi i potpuno očekivano Apelacioni sud prvi put poništava navedenu presudu i tročlano vijeće (u sastavu Moštrokol, Vujović i Jović) traže da prvostepeni sud odgovori na bitna i suštinska pitanja. Ova prva odluka Apelacionog suda ulila mi je nadu da u Crnoj Gori pravosudni sistem ipak funkcioniše i da postoji neko ko poštuje Zakon, te da će montirana optužnica tužioca biti odbačena.
Po navedenoj Odluci Apelacionog suda, prvostepeni sud je morao da u potpunosti razjasni i odgovori na zahtjeve Apelacionog suda. Umjesto da postupi po Odluci Apelacionog suda, postupajući sudija Vujanović je ekspresno, već poslije drugog ročišta donio apsolutno istu prvostepenu presudu, potpuno se oglušivši na Odluku Apelacionog suda.
Iznenađena donošenjem iste presude, uložila sam žalbu sa uvjerenjem da ako je Apelacioni sud već jedan put ukinuo takvu manjkavu, protivrječne, neosnovanu i nezakonitu odluku da će u ponovnom vijećanju donijeti sličnu odluku kao i prvi put. Međutim, ovaj put izmijenjeno vijeće Apelacionog suda, čiji je sastav tendenciozno promijenjen (Tabaš, Milanović i Moštrokol) potvrđuje istu, neizmijenjenu, neobrazloženu i prethodno poništenu odluku Višeg suda. Očigledno je pažljivo probrana ekipa kojoj profesionalna savjest nije smetnja da izvrši ovaj prljavi, naručeni posao.
Ova druga odluka Apelacionog suda, duboko vjerujem, ne ulazeći u motive navedenih sudija, predstavlja crnu mrlju u karijerama ovih ljudi. Ona predstavlja grubo kršenje Zakona i osnovnih ljudskih prava i poništava integritet svakog nosioca sudijske ili tužilačke funkcije, koji se u svom radu rukovodi Ustavom i Zakonom i svojim slobodnim sudskim ili tužilačkim uvjeren
