Na današnji dan 1892. rođen je Josip Broz Tito, doživotni predsednik Jugoslavije, na čijem čelu se nalazio 35 godina.
Iako mnogi smatraju da tačan datum njegovog rođenja nije poznat, Titovim rođendanom se smatra 25. maj 1892, što je decenijama proslavljano u skladu s jakim kultom ličnosti. Šokantno ili ne, tek – mnogi ga slave i danas. Širom nekadašnje Jugoslavije.
Jedan od mnogih čiji su život i karijera bili vezani za lik i delo Josipa Broza Tita je i proslavljeni rok muzičar Nenad Janković, čuveni dr Nele Karajlić.
Otuda nam se činilo da je baš Nele idealan sagovornik BALKAN FACTS-a u prisećanju na Tita i politički zemljotres koji je izazivao pominjujući Oca svih naroda i narodnosti.
Uzimamo telefon, zovemo Neleta, zvoni dugo – al’ eto i prepoznatljivog glasa…
Uz izvinjenje što zovemo u nedelju, na neradan dan, odmah pitamo:
*Koliko je Tito uticao na vas i na vašu karijeru?
“Jooj, nije meni vikend slobodan dan. Uveliko radim, u Kanu sam, snimam, radim na velikom projektu. Oprostićete mi, priča o Josipu Brozu je velika priča, hajde da je ostavimo za neki drugi put. Natenane. Danas imam važnija posla od Tita. Nije mi on danas bitan”, uz osmeh i ljubazan pozdrav nam je “prekinuo” intervju Dr Nele Karajlić.
Držimo ga za reč, nazvaćemo ga uskoro ponovo, a do tada umesto Titovog početka, idemo na Titov kraj…Prenosimo delić intervjua koji je Nele dao “Nedeljniku”, i to u izvornom obliku, govoreći o antologijskom hitu koji je živcirao sve titoiste…
“Pjesma ‘Nedelja kad je otišao Hase’ nastavila je da živi svoj život i bez Tita.
Nevjerovatno je kako je u ovih četrdesetak godina mijenjala svoju osnovnu boju. U početku je bila neka vrsta zagonetne zajebancije u kojoj nije bilo jasno o kome se u pjesmi govori, da bi pred rat postala himna onih koji su se nadali da se kataklizma neće dogoditi. Nakon rata posljednji stihovi u kojima hor kliče Jugoslaviji bivaju skoro izviždani od publike u svim krajevima bivše zajedničke domovine, da bi se samo par godina kasnije taj isti kraj pretvorio u urlik jugonostalgičara. Čini mi se da će trenutak kad „Hase“ postane samo jedna obična rokenrol pjesma biti i trenutak u kome će život na Balkanu postati normalan”.
“Nedelja kad je otišao Hase“ je oduvek bila posveta legendarnom fudbaleru Ferhatoviću. Ali onda je u daljim značenjima to bila nedelja u kojoj je otišao Tito? Je li tada otišao taj bosansko-jugoslovenski san?
“Metafora je bila i ostala najjače oružje ne samo Pušenja već i ‘Top liste nadrealista’ i cijelog novoprimitivnog pokreta. Formalno, u tadašnjoj Jugoslaviji cenzura nije postojala, ali je postojalo strogo i revnosno uredništvo koje je umjelo da ‘upozori’ umjetnika da su neke riječi preteške ili nepodesne. Takva atmosfera pogodovala je kreaciji. Čim morate malo da se napnete, čim vas neko ili nešto pritišće da se pomjerite iz komfora, vaš mozak brže radi, a kreacija postaje neuhvatljiva. Nemoguće je bilo, u ono doba, napisati pjesmu o Titu, a da se u njoj eksplicitno ne govori o našoj velikoj ljubavi prema Maršalu, ali je bilo nemoguće da se Pušenje ne osvrne na prvi veliki istorijski događaj kome smo prisustvovali. Njegovu smrt. Poslije njega će istorija krenuti da tutnji kroz naše živote poput brzog voza. Metafora sa Hasetom ispala je korisna, jer da je pjesma otvoreno govorila o Titu, ona bi sa njegovim odlaskom sa istorijske scene vjerovatno utihnula i nestala, ovako je imala, i još uvijek ima, devet života. I pored toga što je napisana prije snimanja prvog albuma, pjesma ‘Nedelja kad je otišao Hase’ nije izašla na toj ploči. Kao da smo znali da će nas između dva albuma sačekati malj koji su zajednički držali komunistička vlast i njihovi mediji, pa je nismo ispucali prije afere ‘Crko Maršal'”, rekao je Nele.
