Iako se to vjernicima predstavlja kao nekakav mistični čin koji se odvija na ikoničkom svetom mjestu – u Sikstinskoj kapeli, te gdje se ispoljava Božja volja, oslikana u dimu crne ili bijele boje, a koji ima i svoju specifičnu ikonografiju, konklava je zapravo politički proces.
To znači da u njoj glavnu ulogu ipak igraju lobiranja i zakulisne radnje, od intonacije i sadržaja dekanovog uvodnog govora pa nadalje. Kako proces odmiče, tako se otkrivaju neke tajne. Opći dojam je da „Konklava“ ne bi bio ni upola toliko uspio kao film da nije glumaca koji cijelu tu predstavu mogu iznijeti, iako su likovi koje oni igraju prisutni u svojoj danosti, a njihove pozadine se otkrivaju po potrebi i za potrebe scenarija.
Za Ralpha Fienesa smo već znali da je sposoban odigrati sve, ali ovdje ostvaruje jednu od svojih boljih i životnijih rola. Kažu na Lupigi, a film komentiraju i na Forumu.
Ivan laić za Ravno do dna, piše:
Film počinje sa smrću pape zbog koje se kardinali okupljaju u srcu Svete Stolice kako bi odabrali njegovog nasljednika. Glavnu riječ u ovoj ceremoniji vodi kardinal Lawrence (tumači ga Ralph Fiennes u jednoj od najboljih uloga svoje ionako impozantne glumačke karijere), dekan zbora mučen sumnjama, što u instituciju koje je dio, što u vjeru kao takvu, a najviše u ljude koji poput predatora igraju igru moći ciljajući na čelnu poziciju u Katoličkoj crkvi.
Osim adaptiranog scenarija koji će definitivno biti jedan od favorita za Oscar, i Fiennesa kojeg već mnogi izdvajaju kao potencijalnog osvajača zakašnjelog Oscara za glavnog glumca, tu je i cijeli niz sporednih glumaca koji bi filmu mogli donijeti Oscar za najbolji ansambl kad bi se ona počela uručivati već na ovoj dodjeli.
