Privođenje i hapšenje prof. dr Vesne Bratić u sadašnjem kontekstu dobija snažnu simboličku dimenziju. Bez ulaženja u pravne aspekte konkretnog slučaja, činjenica da se krivično-pravni mehanizmi aktiviraju upravo u slučaju institucionalnog pokušaja dekontaminacije sistema otvara pitanje o stepenu stvarne autonomije državnih organa, stoji u apelu univerzitetskih profesora koji su stali u odbranu Vesne Bratić.
Njihov apel prenosimo u cjelini:
Privođenje i hapšenje prof. dr Vesne Bratić je poruka svakom časnom čovjeku u Crnoj Gori da se matrica državne politike ne mijenja i da se teško može mijenjati. Da se sistem vrijednosti zasnovan na pljačkanju društvene imovine, švercu, lažima i prevarama ne može mijenjati. Jer je sa decenijama postao dio „kulturnog i duhovnog koda“ jednog mafiokratskog poretka koji je za sebe stvorio državu u okvirima granica nekadašnje Crne Gore. Crne Gore u kojoj su živjeli ljudi kod kojih je bilo živo osjećanje stida.
Danas su u centru medijske pažnje sa stotinama gostovanja ljudi koji nemaju osjećanje za stid. Političari problematičnih moralnih svjetonazora, kriminalci, korumpirani policajci, sudije i tužioci govore nam šta je to istina i pravda. Ljudi sa margine koji su tokom ratnih devedesetih stvorili sumnjive poslovne imperije govore nam šta je to pošten rad i ekonomija. Djeca tajkuna sa desetinama nekretnina i preduzeća govore o jednakoj šansi za sve. Bestidno, uporno, svakodnevno.
U društvu sa razorenim institucijama, paradoksalno, upravo oni koji pokušaju da insistiraju na pravdi i uklanjanju anomalija postaju predmet represivnog mehanizma, dok se pojedinci povezani sa organizovanim kriminalom i članovi kriminalnih grupa obraćaju utrnuloj i dezorijentisanoj javnosti sa slobode, koristeći medije i društvene mreže za oblikovanje narativa.
Hapšenje prof. dr Vesne Bratić je atak i na ono malo unutrašnje slobode koja, čini se, postoji u Crnoj Gori koja sve više podsjeća na zemlje nultog suvereniteta. Mediokritetske elite će zarad vlasti uvijek za sve imati razumijevanje, i na slom svih društvenih vrijednosti uvijek ostati nijeme. Jer, oni više ne mogu i ne umiju da pocrvene. Kad se izgubi osjećanje za stid, izgubi se osjećanje i za čast, i za pravo, i za pravdu, i za slobodu. Uostalom, robu i ropskoj svijesti uzaludno je govoriti o slobodi.
A današnja Crna Gora sve manje je Crna Gora vladike Vasilija, sv. Petra Cetinjskog, Petra II Petrovića Njegoša, sv. Vasilija Ostroškog, Marka Miljanova, Petra Lubarde…
Današnja Crna Gora je, sve više, Crna Gora koja strahuje od sudija, tužilaca i policajaca spremnih da se na besprizorno bestidan način obračunavaju, umjesto sa organizovanim kriminalnim grupama, sa vrlinskim ličnostima i jednim uglednim naučnikom i univerzitetskim profesorom, kao što je Vesna Bratić.
akademik Igor Đurović
prof. dr Neda Andrić
prof. dr Miloš Vulanović
prof. dr Dušan Krcunović
prof. dr Milisav Lalović
prof. dr Draga Bojović
prof. dr Radoje Karadžić
prof. dr Lidija Tomić
prof. dr Radoslav Tomović
prof. dr Vladimir Pavićević
prof. dr Milutin Pajović
prof dr. Jelica Stojanović
doc. dr Jelena Gazdić
doc. dr Vasilj Jovović
doc. dr Pavle Popović
doc. dr Goran Radonjić
dr Jelena Lazarević
dr Ivan Laković
mr Marina Babić
prof. dr Vesna Vukićević Janković
doc. dr Olga Vojičić-Komatina
prof. dr Marijana Cerović
prof. dr Miško Jovanović
prof. dr Sanja Šubarić
doc. dr Tamara Labudović
dr Radoje Femić
Mr Radovan Femić
prof. dr Radojka Vukčević
prof. dr Vladimir Drekalović
prof. dr Mara Šćepanović
