Dok se britansko tržište najma urušava pod pritiskom rekordno visokih cijena i nedostatka dostupnih stanova, pojavio se fenomen koji razotkriva njegovu najmračniju stranu, takozvani “sex-for-rent” ili „seks za stanarinu“.
Riječ je o dogovoru u kojem stanodavac nudi besplatan ili povoljniji smještaj u zamjenu za spolne odnose, a novo istraživanje Chrisa Waugha, predavača sociologije i kriminologije na Manchester Metropolitan Universityju, pokazuje da ovakvi aranžmani nisu iznimka, već simptom duboke stambene i društvene krize. Detalji istraživanja čiji će konačni rezultati biti poznati krajem godine objavljeni su na The Conversationu, platformi koja donosi isključivo sadržaj nastao iz suradnje novinara i akademskih djelatnika.
“Seks za stanarinu nije stvar izbora, nego posljedica očaja. U većini slučajeva postoji jasna neravnoteža moći, ekonomske, socijalne i rodne, koja omogućuje eksploataciju onih koji nemaju drugu opciju”, upozorava Waugh u svom radu.
Ponude za seks i hrvatskim podstanarima
Iako se na prvi pogled čini da se radi o dogovoru između odraslih osoba koje pristaju na uvjete, istraživanja iz Velike Britanije i SAD-a pokazuju da se iza tih dogovora često krije prisila prikrivena pristankom.
Prema podacima kampanje Generation Rent iz 2022. godine, više od 200 000 žena u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo je primiti ponudu smještaja uz „alternativne uvjete“.
Takve ponude najčešće se pojavljuju na platformama poput Craigslista i Facebook Marketplacea, formulirane eufemizmima poput “Smanjena stanarina za prikladnu žensku osobu” ili “Mogući dogovor o posebnim uvjetima stanovanja”.
Na slične ponude mogu naići i podstanari u Hrvatskoj koji svoja iskustva dijele u tematskim grupama na društvenim mrežama, primjerice onoj “Stanovi Zagreb – NAJAM”. Studentice tamo dijele svoja neugodna iskustva prepiski s muškarcima ili lažnim ženskim profilima koji tvrde da imaju odlične i povoljne stanove, ali i da se mogu “dogovoriti oko cijene”. Jedan je išao toliko daleko da je djevojci koja je napisala objavu da traži stan ponudio svoj “besplatno”, uz uvjet da navrati nekoliko puta mjesečno “na druženje”.
Prema sadržaju objavljenom na The Conversationu, mlade žene, studentice i radnice u nesigurnim poslovima najčešće su mete. No, ovo istraživanje pokazuje da nisu jedine te da su sve češće žrtve i ekonomski ranjivi muškarci.
Kroz razgovore sa žrtvama, Chris bilježi iskustva dostavljača, radnika s povremenim slabo plaćenim poslovima i migranata bez prava na socijalnu pomoć.
“Oni često nemaju pristup sigurnom smještaju, a stigma i očekivanje muške samostalnosti sprječavaju ih da potraže pomoć”, navodi Waugh. Mnogi njegovi ispitanici opisali su osjećaj poniženja, srama i gubitka dostojanstva, ali i strah od policije.
Pale i prve presude
Iako je seks za stanarinu tehnički nezakonit prema britanskom Zakonu o seksualnim deliktima iz 2003. godine, praksa pokazuje da pravda rijetko dolazi do žrtava. Do danas su tamo zabilježene samo dvije uspješne presude, i to 2022. i 2024. godine, protiv stanodavaca koji su nudili smještaj u zamjenu za seks.
Mnoge žrtve, međutim, pogrešno vjeruju da su same prekršile zakon, što dodatno otežava prijavu zlostavljanja. Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova 2023. godine pokrenulo je zato javnu konzultaciju o ovom fenomenu, no Waugh upozorava da se problem i dalje tretira kao „pojedinačni kriminalni slučaj“, bez razumijevanja strukturnih uzroka koji ga omogućuju.
Podaci pokazuju da je prosječna stanarina u Ujedinjenom Kraljevstvu 1.339 funti mjesečno (oko 1.566 eura), što je dvostruko više nego prije deset godina. Radnici s nižim primanjima često troše više od polovice plaće samo na najam, dok plaće stagniraju, a socijalne naknade ne prate realne troškove života.
“Stanodavci u Velikoj Britaniji imaju znatno veću moć od najmoprimaca. To je savršeno tlo za predatorsko ponašanje, bilo da se radi o seksualnoj eksploataciji, bilo o iznajmljivanju prostora u nehumanim uvjetima”, objašnjava Waugh.
Ova neravnoteža moći, smatra autor studije, nije slučajna, već je rezultat dugogodišnjih političkih odluka koje su dovele do urušavanja socijalnog stanovanja, deregulacije privatnog tržišta najma, širenja nesigurnih oblika rada i restriktivnih imigracijskih politika.
Potrebna je sistemska promjena
Iako je pravna zaštita važna, Waugh upozorava da kazneni progon sam po sebi ne rješava uzrok problema.
„Seks za stanarinu nije devijacija, već izravna posljedica društvenih nejednakosti“, kaže ovaj profesor koji rješenje vidi u povećanju dostupnog i sigurnog javnog stanovanja, ukidanju ograničenja socijalnih prava za migrante te uspostavi rodno inkluzivnih službi podrške kako za žene, tako i za muškarce.
“Ovo nije rubni fenomen. Seks za stanarinu simptom je dubljeg kolapsa stambenog sustava i socijalne politike i zahtijeva odgovor jednak razmjeru štete koju stvara”, zaključuje Waugh.
